Makedonija

Makedonija (mak. Македонија), službeno Republika Makedonija (mak. Република Македонија) je država na jugoistoku Europe, a glavni grad joj je Skoplje (na makedonskom Скопје). Graniči s Bugarskom na istoku, s Grčkom na jugu, s Albanijom na zapadu te s Republikom Kosovo i sa Srbijom na sjeveru. Zbog spora s Grčkom oko imena u Ujedinjenim narodima i u mnogim službenim dokumentima, u inozemstvu se koristi naziv bivša jugoslavenska Republika Makedonija (mak. Поранешна Југословенска Република Македонија).[1][2]
Republika Makedonija je država u jugoistočnoj Europi, u gornjem i srednjem Povardarju, između Šarsko-pindskog i Rodopskog gorja. Nalazi se u široj zemljopisnoj regiji Makedoniji.

Reljef[uredi VE | uredi]
U Makedoniji se izdvajaju 3 reljefne cjeline:

zapadna Makedonija
središnji dio ili Povardarje i
istočna Makedonija.
Zapadni dio čini mlado nabrano Šarsko-pindsko gorje građeno od paleozojskih škriljavaca i mezozojskih vapnenaca (Baba, Šara, Korab, Jakupica, Nidže). Između planina nalaze se duboke doline Crnog Drima te više gorskih kotlina:

Polog
Debarska kotlina
Ohridska kotlina
Prespanska kotlina
Pelagonija
Pološka i Prespanska kotlina su najveće.

Središnji dio ili Povardarje tektonski je labilan prostor ispunjen jezerskim i riječnim naplavinama. Naslage potječu iz paleozoika (škriljavci) te iz mezozoika i tercijara. Tu se nalazi niz kotlina, međusobno povezanih klisurama (kapijama):

Skopska kotlina
Veleška kotlina
Tikveš
Gevgelijska kotlina
Istočna Makedonija niža je od zapadne. Obuhvaća istočne pritoke rijeke Vardar, kotline se nalaze na visini oko 250 m, a nastale su erozijom eolskih sedimenata iz neogena. Okružuje ju visokoplaninski pojas. Na istoku su to Osogovske planine, Vlahina planina, Plačkovica, Ogražden, a na zapadu Istočne Makedonije to su Kožuv, Kozjak, Dren planina i Jakupica.

Usamljena uzvišenja građena su od granita, kristalastih škriljavaca te magmatita. Između njih prostiru se prekrasne kotline ispunjene tercijarnim jezerskim talozima:

Maleševska kotlina
Strumička kotlina
Kumanovska kotlina
Ovče pole
Klima, tlo i biljni pokrov[uredi VE | uredi]
U Makedoniji vlada submediteranska klima koju karakteriziraju vruća i suha ljeta te hladne i vlažne zime. Srednje godišnje temperature opadaju od sjevera prema jugu zemlje.

Srednja godišnja količina padalina je u planinama oko 1000 - 1500 mm, a u zavjetrinskim kotlinama 600 - 700 mm.

Najplodnija su glinato-ilovasta tla u nižim dijelovima kotlina. U brdsko-planinskim dijelovima prevladavaju kamenjari i rankeri (humusna šumska tla).

Što se vegetacije tiče, u nižim dijelovima prevladavaju hrast medunac, obični grab i cer, dok u višim dijelovima nalazimo bukvu i bukovo-jelove šume. Također nalazimo i zimzeleno sredozemno raslinje.

Vode[uredi VE | uredi]
Najvažnije tekućice su Vardar, Treska, Crna Reka, Pčinja, Bregalnica, Strumica, Crni Drim.

Makedonija ima 3 prirodna jezera: Ohridsko, Prespansko i Dojransko. Ohridsko jezero je jedno od najstarijih jezera na zemaljskoj kugli, u njemu žive endemski primjerci, ohridska pastrva, belvica (Salmothymus ohridanus), jegulja, i više tipova račića, puževa i školjki, bistrina vode i njezina prozirnost je do 50 metara.

Nacionalni parkovi[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Makedonije

Nacionalni park Galičica
Nacionalni park Mavrovo
Nacionalni park Pelister
Povijest[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Makedonije

Stari vijek[uredi VE | uredi]
Antički Makedonci su bili stari balkanski narod, koji je govorio jedan nedovoljno poznat jezik. Najistaknutiji kralj antičkih Makedonaca je bio Filip II. Makedonski, kojega je Demosten nazivao barbarinom. Iako je Demosten okupio sve Antičke Grke kako bi se suprotstavili Antičkim Makedoncima, Filip II. je pobijedio Grke u bitci kod Heroneje 2. kolovoza 338. pr. Kr., nakon čega je poštedio grad Tebu.

Kada je Filip II. ubijen (336. pr. Kr.), antički Makedonci su izabrali njegovog sina Aleksandra III za kralja. Aleksandar je brzo uspostavio svoju vlast, pobijedio pobunjene Grke i ovaj put spalio Tebu do temelja. Nakon toga, nastavio je ka istoku kako bi pobijedio do tada nepobjedivo Perzijsko Carstvo. U bitci na rijeci Granik, sa svojim antičkim Makedoncima (organiziranim u čuvene falange) i plaćenim konjanicima iz Tesalije je pobijedio trostruko veću perzijsku vojsku. Nakon osvajanja cijelog poznatog svijeta, odlučio se vratiti u Makedoniju, ali je otrovan 323. pr. Kr., te je umro u Babilonu. Nakon njegove smrti, njegovi vojskovođe podijelili su njegovu državu među sobom.

Značajna ličnost Makedonije, bio je i Filip V.. On je uspostavio Makedonsko kraljevstvo na Balkanu i opet porobio Grčku.

U to je vrijeme Rim postajao sve snažniji. Makedonija je bila saveznik Kartage i time neprijatelj Rimljana. Zato je bilo stalnih sukoba sa Rimljanima. Da bi se osigurao od Rimljana, Filip V. je pojačao fortifikacije u Skoplju i Uskani (današnje Kičevo u blizini današnjeg grada Debra, sjeverozapadna Makedonija), a sa juga je imao okupiranu Grčku. Međutim Grci i Rimljani su se udružili i pod pritisak Rimljana morao se povući iz Grčke i postaviti utvrdu u klisuri Tempi (nekoliko kilometara južno od današnjeg grada Platamona).

Ipak, u dobi vladavina njegovog sina, Perseja, Rimljani su ušli sa juga i pobijedili Perseja u bitci kod Pidne (nekoliko kilometara sjeverno od današnje Paralije kod Katerini). Persej je bio zadnji makedonski kralj iz antičke epohe u Makedoniji. Više su preživjeli Seleukidi na istoku i Ptolemejevići u Egiptu (zadnja je bila kraljica Kleopatra VIII).

Rimljani su porobili Makedoniju 168. pr. Kr. i podijelili je na 4 dijela, kojima je bilo zabranjeno međusobno komuniciranje. Tri od ova 4 dijela su obuhvaćala teritorije današnje Egejske Makedonije. Nakon toga, Makedonija je od centra svijeta postala provincija. Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Makedonija (rimska provincija)

Makedonija je u rimskom dobu imala važnu ulogu u povijesti kršćanstva, s obzirom da ju je posjetio Sveti Pavao.

Makedonija u prvoj i drugoj Jugoslaviji[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Vardarska banovina
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Socijalistička Republika Makedonija

Neovisna Makedonija (od 1989.)[uredi VE | uredi]

Zastava samostalne Republike Makedonije od 1992. do 1995. godine
Krajem 1989. godine, u vremenu kada se završavalo socijalističko uređenje i započeo proces raspada SFRJ, u Republici Makedoniji se utemeljivao višestranački pluralizam, održani su prvi višestranački parlamentarni izbori, konstituira se prvi višestranački Parlament Republike Makedonije. Najbrojniji zastupnici (pratenici) su pratenici iz VMRO-DPMNE, slijede SDSM (nasljednik SKJ-SKM) Socijalističke partije, Sojuz reformskih snaga, PDP-NDP (partije makedonskih Albanaca). Parlament je za predsjednika Republike izabrao Kiru Gligorova, a za potpredsjednika izabran je Ljubčo Geogievski. Za predsjednika ekspertske vlade izabran je Nikola Kljušev.

Godine 1991. godine Parlament je donio Ustav Republike Makedonije.

Godine 1992. srušena je ekspertska vlada i za mandatora je predložen Branko Crvenkovski koji je formirao novu stranačku vladu u koju su ušli SDSM, SP, PDP-NDP.

Godine 1994. građani su na neposrednim izborima prvi put birali predsjednika Republike i po drugi puta birali zastupnike u Sobranje. Za predsjednika je izabran Kiro Gligorov s mandatom od 5 godina pobijedivši drugog kandidata Ljubču Georgievskog.

Na drugim parlamentarnim izborima "zbog brojnih izbornih nepravilnosti", kako su navele oporbene stranke VMRO-DPMNE, DPM i druge, apstiniran je drugi krug glasovanja. Izbornu pobjedu ponio je Savez za Makedoniju - SDSM, SP, LP. Za predsjednika Vlade izabran je Branko Crvenkovski, a u Vladu su ušli SDSM, SP, LP, PDP-NDP.

Godine 1996. donijet je novi zakon o teritorijalnoj organizaciji - lokalnoj samoupravi - ustanovljene su 123 općine i Grad Skoplje, održani su prvi višestranački lokalni izbori za lokalnu vlast.

Godine 1998. održani su treći parlamentarni izbori. Izbornu pobjedu ponijeli su VMRO-DPMNE i Demokratska Alternativa (DA), a u parlament su ušle i PDP-A (Demokratska partija Albanaca u Makedoniji), SDSM, LDP, PDP. Za predsjednika Vlade izabran je Ljubčo Georgievski (VMRO-DPMNE), a za zamjenika Vasil Tupurkovski (DA), a u Vladu su ušli i članovi PDP-A.

Godine 1999. održani su drugi predsjednički izbori te je za predsjednika Republike izabran Boris Trajkovski, kojeg je predložila stranka VMRO-DPMNE. Ostali kandidati bili su Tito Petkovski (SDSM), Vasil Tupurkovski (DA), Stojan Andov (Liberalna partija), Muhamed Halili (PDP) i Muarem Negipi (PDP-A).

Godine 2000. održani su drugi lokalni izbori, koji su bili ispunjeni brojnim izbornim nepravilnostima, nasiljem, upotrebom vatrenog oružja.

Tijekom 2001. godine došlo je do oružanog sukoba u Republici Makedoniji koji je razriješen pritiskom Europske unije i potpisivanjem Ohridskog mirovnog sporazuma, koji je u najvećem dijelu amandmanima uključen u Ustav Republike Makedonije.

Godine 2002. održani su parlamentarni izbori koji su po ocjenama inozemnih i domaćih analitičara bili najbolje organizirani i provedeni izbori. Izbornu pobjedu odnio je SDSM u koaliciji s 12 političkih stranki. U Parlament su ušle stranke SDSM, DUI, VMRO-DPMNE, PDP, LDP, PDP-A i SP. Vladu je formirao Branko Crvenkovski i u nju su ušli DUI, i LDP.

Godine 2004., zbog tragične smrti predsjednika Borisa Trajkovskog, održani su treći predsjednički izbori na kojima je pobijedio Branko Crvenkovski (SDSM), a u izbornoj trci sudjelovali su Zudi Celili (PDP-A), Gzim Ostremi (DUI) i Saško Kedev (VMRO-DPMNE).
Narodnosni sastav[uredi VE | uredi]
Posljednji popis stanovništva Makedonije izvršen je 2002. godine[3]. Sljedeća tablica pokazuje nacionalni sastav stanovništva na osnovu dosadašnjih popisa stanovništva:[4][5]

godina popisa ukupno stanovnika Makedonci Albanci Turci Srbi Romi Bošnjaci Vlasi Ostali
2002. 2.022.547 1.297.981 (64,2%) 509.083 (25,2%) 77.959 (3,9%) 35.939 (1,8%) 53.879 (2,7%) 17.018 (0,8%) 9.695 (0,5%) 20.993 (1,0%)
1994. 1.945.932 1.288.330 (66,6%) 441.104 (22,7%) 78.019 (4,0%) 40.228 (2,1%) 43.707 (2,2%) 6.829 (0,4%) 8.601 (0,4%) 31.480 (1,6%)
1991. 2.033.964 1.328.187 (65,3%) 441.987 (21,7%) 77.080 (3,8%) 42.775 (2,1%) 52.103 (2,6%) / 7.764 (0,4%) 84.068 (4,1%)
1981. 1.909.136 1.279.323 (67,0%) 377.208 (19,8%) 86.591 (4,5%) 44.468 (2,3%) 43.125 (2,3%) / 6.384 (0,3%) 72.037 (3,8%)
1971. 1.647.308 1.142.375 (69,3%) 279.871 (17,0%) 108.552 (6,6%) 46.465 (2,8%) 24.505 (1,5%) / 7.190 (0,4%) 38.350 (2,3%)
1961. 1.406.003 1.000.854 (71,2%) 183.108 (13,0%) 131.484 (9,4%) 42.728 (3,0%) 20.606 (1,5%) / 8.046 (0,6%) 19.177 (1,4%)
1953. 1.304.514 860.699 (66,0%) 162.524 (12,5%) 203.938 (15,6%) 35.112 (2,7%) 20.462 (1,6%) / 8.668 (0,7%) 13.111 (1,0%)
Vjerski sastav[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska arhiepiskopija i Makedonska grkokatolička Crkva

Jezik[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Makedonski jezik

Politički ustroj[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Politika Makedonije, Predsjednici Makedonije, i Predsjednici Vlade Makedonije

Republika Makedonija je suverena, samostalna, demokratska i socijalna država. Državna vlast je podijeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Zakonodavna vlast je u rukama Sobranja Republike Makedonije (parlament). Građani na slobodnim, neposrednim i demokratskim izborima biraju 120 zastupnika (pratenika), država je podijeljena na 6 izbornih jedinica, mandat zastupnika je 4 godine. Izvršna vlast je u rukama Vlade Republike Makedonije. Predsjednik Republike Makedonije bira se na slobodnim, neposrednim i demokratskim izborima, a mandat je 5 godina. Sudska vlast je u rukama osnovnih, apelacijskih i viših sudova; zadnja instanca je Vrhovni sud.

Upravna podjela[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Popis gradova u Makedoniji i Općine u Makedoniji

Vanjska politika[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Makedonsko pitanje i Vojska Republike Makedonije

Republika Makedonija je članica Ujedinjenih naroda od 8. travnja 1993.[6][7] pod imenom bivša jugoslavenska Republika Makedonija,[1] odnosno na engleskom The former Yugoslav Republic of Macedonia, (FYROM) iz razloga što Grčka, koja je članica UN-a, EU i NATO-a, ima pretenzije na makedonsko ime. Hrvatska priznaje Makedoniju pod ustavnim imenom kao i 125 članica Ujedinjenih naroda, uključujući i Sjedinjene Američke Države, Rusiju i Kinu.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Nakon stjecanja neovisnosti Makedonija je 1991–96. imala pad BDP-a, visoku stopu inflacije, i kronično visoku stopu nezaposlenosti koja se i poslije održala. Gospodarska tranzicija, od socijalističke prema tržišnoj ekonomiji, bila je otežana i zbog nepovoljnih vanjskotrgovačkih okolnosti (prekida trgovine sa Srbijom koja je bila pod međunarodnim je sankcijama od 1992. do 1995. godine), te zbog grčke trgovinske blokade održane do 1995. godine.

U strukturi BDP-a najveći je udjel uslužnoga sektora (62%), potom industrije (27%) i poljoprivrede (11%). Unatoč određenim prirodnim bogatstvima (ugljen, krom, olovo, cink, magnezij, nikal, azbest, drvo), te bogatoj poljoprivrednoj ponudi (riža, duhan, pšenica, kukuruz, pamuk, sezam, agrumi, rajčica, paprika), prema procjenama Svjetske banke siromašno je oko 20% stanovnika (2003).

Glavninu izvoza čine hrana, cigarete, pića, tekstil i proizvodi crne metalurgije, a glavninu uvoza nafta, električna energija, industrijska oprema, automobili i roba široke potrošnje. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Njemačka (28%), Italija (7%), Bugarska (5,4%) i Grčka (4,9%), a prema udjelu u uvozu Grčka (14,2%), Njemačka (13,2%), Bugarska (11,1%), Velika Britanija (8%) i Turska (5,4%).

Od 1. listopada 2002. godine Makedonija je članica Svjetske trgovinske organizacije. U 2011. ostvaren je BDP od 10,1 milijardi USD, 4925 USD po stanovniku, uz stopu inflacije od 3,9% i nezaposlenost 31%.[8]

Promet[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Makedonije

Kultura[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Makedonska akademija znanosti i umjetnosti, Makedonska književnost, i Makedonska radiotelevizija

Grad Ohrid je makedonski i pravoslavni Jeruzalem, muzej na otvorenom, kulturna baština se proteže od prapovijesti do današnjih dana, u njemu je osnovan i djelovao je prvi Sveslavenski univerzitet osnovan od Sv. Klimenta Ohridskog i Sv. Nauma Ohridskog. Freske i ikone u mnogim crkvama i manastirima u Ohridu i Makedoniji su jedinstvene u svijetu. Rijeka Radika i njezin kanjon je ekološka sredina, priroda je neponovljiva, a Manastir Sveti Jovan Bigorski je jedan od najljepših manastira na Balkanu, raspolaže s jedinstvenim u svijetu oltarom izrađenom dubokim duborezom.

Makedonsko-hrvatski odnosi[uredi VE | uredi]
Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Hrvati u Makedoniji i Makedonci u Hrvatskoj

Hrvata je u Makedoniji na popisu 1994. godine bilo 2248 [9], a prema popisu iz 2002. godine bilo je 2686 Hrvata u Makedoniji.[10