Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.[2] Nositelj suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.[3] Glavni grad je Podgorica, a prijestolnica Cetinje.[4]
Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik, ćirilično i latinično pismo su ravnopravni, a u službenoj uporabi su i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik.[5] Valuta koja se koristi u državi je euro iako Crna Gora službeno nije članica Europske unije niti Eurozone. Na snazi je Ustav koji je donešen 19. listopada 2007. godine, a proglašen u 22. listopada 2007.
Državna obilježja
Državna zastava Crne Gore
Crna Gora ima grb, zastavu i himnu. Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao s lavom na prsima, dok je zastava Crne Gore crvene boje s grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himna Crne Gore je "Oj svijetla majska zoro".[6]
Državni praznik je Dan državnosti – 13. srpnja, po Berlinskom kongresu iz 1878. godine kojim je Crna Gora priznata za 27. nezavisnu državu svijeta, te po početku narodnoga ustanka u Crnoj Gori protiv okupacije Osovinskih sila 1941. godine. Dan neovisnosti se slavi 21. svibnja u spomen na referendum 2006. godine.
Zemljopis
Zemljovid Crne Gore
Površina joj iznosi oko 13.800 kvadratnih kilometara (još uvijek postoje teritorijalni sporovi s Hrvatskom oko Prevlake). Dijeli se na općine. Na sjeveru graniči s Srbijom, na istoku s Kosovom, na jugoistoku s Albanijom, na zapadu s Bosnom i Hercegovinom, a na krajnjem jugozapadu s Hrvatskom.
Crna Gora se rasprostire od visokih vrhova na granici sa Srbijom, Kosovom i Albanijom, a širi se velikom ravnicom koja se prostire nekoliko kilometara. Ravnica grubo nestaje na jugu, gdje se Lovćen i Orjen naglo urušavaju u Bokokotorski zaljev.
Crna Gora velikim dijelom otvoreno izlazi na Jadransko more.
Najveći gradovi u Republici Crnoj Gori su:
Podgorica - glavni grad (139.100 građana)
Nikšić (61.700 građana)
Pljevlja (18.800 građana)
Bijelo Polje (17.100 građana)
Glavni zemljopisni podaci
Najduža rijeka: Zeta.
Najduža obala: Velika Plaža, Ulcinj - 13.000 metara
Najviši vrhovi:
Bobotov Kuk (Durmitor) - 2522 m
Maja Rozit (Prokletije) - 2522 m
Najveće jezero: Skadarsko - 391 km²
Najdublji kanjon: Tara - 1300 m
Najveći zaljev: Bokokotorski
UNESCO-va Svjetska baština
Mjesta u Crnoj Gori koje je UNESCO smjestio u Svjetsku baštinu su:
Durmitor
Kanjon Tara
Stari grad Kotor
Kotorski zaljev
Nacionalni parkovi
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nacionalni parkovi Crne Gore
Nacionalni park Durmitor
Nacionalni park Biogradska gora
Nacionalni park Lovćen
Nacionalni park Skadarsko jezero
Upravna podjela Crne Gore
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Upravna podjela Crne Gore
Crna Gora sastoji se iz 21 općine. To su:
Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Budva, Cetinje, Danilovgrad, Herceg Novi, Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Plužine, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Šavnik, Tivat, Ulcinj i Žabljak.
Stanovništvo
Nacionalni sastav Crne Gore, prema službenim rezultatima popisa 2011. koje je objaviom Zavod za statistiku Crne Gore - Monstat, su:
Crnogorci 44,98%
Srbi 28,73%
Bošnjaci 8,65
Albanci 4,91%
Muslimani 3,31%
Romi 1,01%
Hrvati 0,97%
neizjašnjeni 4,87%[7]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nacionalno izjašnjavanje na popisima u Crnoj Gori
Teritorijalna rasprostranjenost stanovništva
Crnogorci su rasprostranjeni širom države, apsolutna ili relativna većina stanovništva su u Podgorici, Cetinju, Danilovgradu, Nikšiću, Kolašinu, Mojkovcu, Šavniku, Žabljaku, Budvi, Baru, Kotoru, Tivtu;
Srbi su relativna većina u Herceg Novom, Beranama, Bijelom Polju, a apsolutna u većina u Pljevljima, Plužinama i Andrijevici.
Bošnjaci i narod Muslimana su apsolutna većina u Rožajama i Plavu;
Albanci su većina u Ulcinju.
Hrvati žive u Boki Kotorskoj.
U gradu Ulcinju živi i nekoliko crnoputih potomaka saracenskih robova iz Maroka. Ti ljudi su trag vremena kad je Ulcinj bio uporištem arapskih gusara.
Jezik
Službeni jezik se zove crnogorski. Pisma su latinično i ćirilićno. U Ustavu se navodi da su u službenoj upotrebi i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik. U odgoju se koristi Maternji jezik (materinski) od 2004. godine, koji se definira kao "crnogorski, srpski, bošnjački odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik se uči u općinama s albanskom većinom.
Stanovništvo po materinskom jeziku prema popisu iz 2011.:
srpski:42,88%
crnogorski: 36,97%
albanski: 5,27%
bošnjački: 5,33%
hrvatski: 0,45%
srpsko-hrvatski:2,63%.
Vjera
Vjerske zajednice odvojene su od države, ravnopravne su i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova.[8]
Većina stanovništva su vjernici Srpske pravoslavne crkve, no postoji i samostalna Crnogorska pravoslavna crkva. Katolici su okupljeni oko Kotorske biskupije te Barske nadbiskupije, a muslimani u okviru Islamske zajednice Crne Gore.
Stanovništvo po vjeri (2003.), od ukupno 620.145:
Kršćani: 482.738 (77,84%)
Pravoslavni: 460.383 (74,24%)
Rimokatolici: 21.972 (3,54%)
Protestanti: 383 (0,06%)
Muslimani: 110.034 (17,74%)
pro-orijentalnih kutlova: 58 (0,01%)
Židovi: 12 (0,01%)
drugi: 2.424 (0,39%)
neizjašnjeni: 13.867 (2,24%)
nije vjernik: 6.003 (0,97%)
Nema komentara:
Objavi komentar