Razlog za sklapanje tog sporazuma bilo je nezadovoljstvo Velike Britanije i Francuske talijanskim napadom i aneksijom Etiopije, odnosno nastojanje sankcijama pogođene Italije da kompenzira gubitak svojih saveznika iz prvog svjetskog rata, odnosno na raspolaganje dobije njemačke strateške resurse kao što su ugljen i čelik. Sporazum je djelomično imao i ideološku podlogu, odnosno nastojanje da se po Europi širi fašizam, za što je prva prilika bila njemačka i talijanska suradnja prilikom pomaganja Francu u španjolskom građanskom ratu.
Japan, koji je godinu dana kasnije pokrenuo rat protiv Kine, te se našao suočen s negodovanjem zapadnih država, a pogotovo SAD, našao je zajednički interes sa Njemačkom i Italijom te je 1937. s njima sklopio tzv. Antikominternski pakt, čija je navodna svrha bila suprotstavljanje širenju komunizma i prijetnje Sovjetskog saveza.
Usprkos toga što je Italija savez s Njemačkom u proljeće 1939. godine učvrstila tzv. Željeznim paktom, Njemačka je u rat, koji je otpočeo napadom na Poljsku ušla sama, odnosno jedinu uz podršku Slovačke koja je pod njenim pokroviteljstvom iste godine, nakon komadanja Čehoslovačke, bila dobila nezavisnost.
Italija se Njemačkoj pridružila tek u lipnju 1940. godine za vrijeme pada Francuske. Nekoliko mjeseci kasnije, Antikominternski pakt je obnovljen kao tzv. Trojni pakt 27. rujna 1940.
Trojnom paktu su krajem 1940. i 1941. pristupili Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Kraljevina Jugoslavija. Nakon puča uperenog protiv Pakta, sile Osovine su napale Jugoslaviju, zbog navodno prekršenoga Trojnoga pakta. Kraljevska vlada je zajedno s malodobnim kraljem i monetarnim zlatnim pričuvama izbjegla u inozemstvo. Kraljevska jugoslavenska vojska je kapitulirala, a članice Trojnoga pakta su razdijelile teritorij među sobom, pripajajući dijelove teritorija bivše Kraljevine Jugoslavije svojim matičnim teritorijima. S obzirom na činjenicu kako većina članica Trojnoga saveza, koje su vojno intervenirale u Kraljevini Jugoslaviji, nisu bile članice Haških konvencija (osobito Albanija, kao suverena zemlja u Talijanskomu kolonijalnom carstvu), nije postojala formalna obveza očuvanja pravnoga poretka Kraljevine Jugoslavije.
Silama Osovine - članicama Trojnog pakta se 1941. pridružila novostvorena Nezavisna Država Hrvatska, a prilikom Operacije Barbarossa i Finska. Već ranije je kao neformalni saveznik Sila Osovine djelovala i vichyjevska Francuska, te Tajland, koji je služio kao japanska baza u Jugoistočnoj Aziji.
Iako je Trojni pakt predstavljao daleko čvršći savez između sila Osovina, zbog niza okolnosti njegove članice nisu imale volje niti sredstava koordinirati svoje aktivnosti. Tako Japan nije objavio rat Sovjetskom Savezu, iako je objavio rat zapadnim silama, a njegovi saveznici Njemačka i Italiji bili objavili rat.
Japan je svojim osvajanjima u Aziji - pored svojih marionetskih država kao što su Mandžukuo i Unutrašnja Mongolija - priključio marionetske države ili pokrete kao što su Reformirana vlada Republike Kine, Ba Mawova Burma, Druga Filipinska republika te Privremena vlada Slobodne Indije.
Nijemci su, pak, u okviru Sila Osovine imali režim Milana Nedića i Vlade nacionalnog spasa u Srbiji te Vidkuna Quislinga u Norveškoj. Italija je formalno držala Albaniju kao suverenu državu u okviru Sila Osovine.
Sile Osovine su dobile težak udarac kada je 1943. Italija kapitulirala, a kasnije prešla na stranu Saveznika. U dijelu pod njemačkom okupacija je formirana pro-osovinska Talijanska Socijalna Republika.
Godinu dana kasnije je iskrcavanjem Saveznika u Francusku prestao postojati vichyjevski režim, a prodorom Crvene armije s istoka su Finska, Rumunjska i Bugarska prisiljene napustiti Sile Osovine i prijeći saveznicima. Albanski partizani su oslobodili Albaniju, a Titovi partizani i Crvena armija su likvidirali Nedićev režim u Srbiji, koja je tada postala dio reformirane Jugoslavije.
U proljeće 1945. su kapitulacijom Njemačke prestala postojati Sile Osovine u Europi, a nekoliko mjeseci kasnije kapitulacijom Japana i Sile Osovine u Aziji.
O tome je li SSSR zbog suradnje s Njemačkom od 1939. do 1941. bio član Sila Osovine ili ne se i danas vode sporovi, slično kao i po pitanju članstva okupirane Danske od 1940. do 1945. te Francove Španjolske koja se formalno nije pridružila ratu.Države Osovine[uredi VE | uredi]
Države nositelji[uredi VE | uredi]
Flag of German Reich (1935–1945).svg Njemačka
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija
Flag of Japan.svg Japan
Manje države (sateliti)[uredi VE | uredi]
Flag of Bulgaria.svg Bugarska
Flag of Hungary (1920–1946).svg Mađarska
Flag of Romania.svg Rumunjska
Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Jugoslavija (pristupila 25. ožujka, 1941., nikad formalno istupila iz pakta; također istupila iz Lige naroda 1941., ponovno uključena[nedostaje izvor] u listopadu 1944.)
Aktivne članice[uredi VE | uredi]
Flag of Finland.svg Finska
Flag of Thailand.svg Tajland
Flag of Iraq (1921–1959).svg Irak
Marionetske države i režimi[uredi VE | uredi]
Flag of Manchukuo.svg Mandžukuo (Mandžurija)
Flag of the Mengjiang.svg Mendžijang (Unutarnja Mongolija)
Flag of Azad Hind.svg Indija (Privremena vlada Slobodne Indije)
Flag of the State of Burma (1943-45).svg Burma (Ba Mawov režim)
Flag of Laos.svg Laos
Flag of Cambodia under Japanese occupation.svg Kambodža
Flag of the Empire of Vietnam (1945).svg Vijetnam
Flag of the Republic of China-Nanjing (Peace, Anti-Communism, National Construction).svg Kina-Nanjing
Philippines Flag Original.svg Filipini
Flag of Montenegro (1905-1918 & 1941-1944).svg Crna Gora
Flag of First Slovak Republic 1939-1945.svg Slovačka
Civil Flag of Serbia.svg Srbija (Nedićev režim)
War flag of the Italian Social Republic.svg Talijanska Socijalna Republika
Flag of Albania (1943-1944).svg Albanija
Flag of Hungary (1920–1946).svg Mađarska (Szálasiev režim)
Flag IMARO.svg Vadarska Makedonija
Flag of Greece (1822-1978).svg Grčka
Flag of France.svg Vichyjevska Francuska
Flag of Independent State of Croatia.svg Nezavisna Država Hrvatska
Zemlje s kvislinškim vladama i vladama u okupiranim zemljama[uredi VE | uredi]
Belgija
Rutenija
Latvija
Litva
Bjelorusija
Ukrajina
Poljska
Rusija
Sirija
Libanon
Hong Kong
Makao
Norveška
Danska
Filipini
Istočni Timor
Brunej
Singapur
Malezija
Burma
Madagaskar
Nezavisna Država Hrvatska
Nedićeva Srbija
Neutralne države koje su imale diplomatske odnose sa Silama osovine[uredi VE | uredi]
Flag of Spain (1938 - 1945).svg Španjolska
Flag of Sweden.svg Švedska
Flag of Turkey.svg Turska
Flag of Switzerland.svg Švicarska
Flag of the Soviet Union (1923-1955).svg SSSR (do 1941.)
Flag of Argentina.svg Argentina
Oružane snage i planovi Sila Osovina[uredi VE | uredi]
Njemačka[uredi VE | uredi]
Suprotno uvriježenom mišljenju, Njemačka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila spremna, odnosno, po objektivnim kriterijima, bila je u mnogo inferiornijem odnosu u usporedbi s početkom prvog svjetskog rata. S druge strane je u kvalitativnom smislu bila u velikoj prednosti u odnosu na svoje protivnike.
To se možda najbolje održavalo u kopnenoj vojsci - Wehrmachtu. Iako je ponovno naoružavanje van Versailleskih okvira otpočelo još godine 1933. Njemačka je još uvijek zaostajala za zapadnim silama po pitanju moderne opreme, pogotovo tenkova. S druge strane, u razdoblju kada se držala versajskih kriterija, Njemačka je smjela imati malu profesionalnu vojsku, što je dovelo do rigorozne selekcije i filtracije najsposobnijih kadrova koji će poslije biti srž Hitlerove vojne mašine.
Drugi važan faktor u korist Nijemaca bila je sklonost novim idejama kao i nastojanje da se izbjegnu pogreške koje su dovele do poraza u prethodnom ratu. Njemački vojni stratezi na čelu s generalom von Seecktom su još krajem 1920-ih, uzimajući u obzir njemački nedostatak nafte i drugih strateških sirovina, zaključili kako se pobjeda u budućem ratu može izvojevati jedino brzim udarom, pri čemu bi se koristile novorazvijene forme oružja kao što su tenkovi, motomehanizirane jedinice i avijacija. Ta se doktrina nazvala blitzkrieg, odnosno munjeviti rat te je na početku predstavljala gotovo siguran recept za njemačke vojne uspjehe. S druge strane, Njemačka ipak nije bila u stanju u potpunosti iskoristiti njene mogućnosti, prije svega zbog nedovoljnog broja modernih prijevoznih sredstava, što će se iskazati u kasnijim fazama rata.
Blitzkrieg je bitno uticao i na razvoj Luftwaffe, njemačkog ratnog zrakoplovstva koje je u roku od samo nekoliko godina postalo jedna od najimpresivnijih oružanih formacija na svijetu - kako brojem, tako i izvježbanošću ljudi. Nijemci su 1930-ih razvili moderne tipove lovačkih i bombarderskih aviona kojima su bili u stanju stvoriti zračnu nadmoć nad većinom protivnika. Ali, s druge strane, većina tih aviona su bili uglavnom na neposrednu podršku kopnenim snagama, te su se vrlo brzo iskazali ne baš tako efikasni u drugim ulogama.
Kriegsmarine ili ratna mornarica je bila najslabiji vid njemačkih oružanih snaga zbog versajskih ograničenja koja su je bila svela na gotovo simboličku oružanu formaciju. Ona su ukinuta tek 1930-ih godina kada je već bilo kasno da novi brodovi u gradnji bitno utiču na tok ratnih operacija. Njemačka slabost na moru odrazit će se već na samom početku.
Italija[uredi VE | uredi]
Italija je, zahvaljujući postojanju kolonijalnog imperija te Mussolinijevim ambicijama, imala potrebu da sagradi modernu ratnu mornaricu koja bi se mogla suprotstaviti Britancima i Francuzima. Rezultat toga je bila treća po snazi mornarica u Europi s velikim brojem modernih brodova i veoma kvalitetnim i izvježbanim ljudstvom, spremnim na primjenu raznoraznih svježih ideja i nekonvencionalnih zamisli, od kojih možda najspektakularniji primjer predstavljaju ljudi-žabe.
Nema komentara:
Objavi komentar