Etimologija [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Polemike o porijeklu riječi stent, koja se tako često primjenjuje u medicini i svakodnevnom životu, i danas traju. Naziv stent je korišten stoljećima za označavanje postupka ojačavanja ženskih haljina (spominje se u Oksfordskom engleskom rječniku ), i neki autori navode da je naziv potekao odatle. Dok drugi smatraju da je upotreba ove riječi u medicini potekla od Jan F. Esera ( hol. Jan F. Esser), nizozemskog plastičnog kirurga koji je 1916 . koristio ovaj termin za opisivanje stomatoloških otisaka čiji je sastav patentirao 1856 . Engleski stomatolog Charles Stent (1807-1885). [1] Treba istaknuti i činjenicu da su prvi "stentovi", primjenjivani u medicinskoj praksi, prvobitno imali naziv "Velstent" ( engl. "Wallstents").
Stent (engleska riječ)
Engleski naziv izveden iz stare engleske riječi ( engl. Stan- stein - koja označava kamen ili stijenu ), ili njezinih ostalih sinonima ( engl. Stein, Steen, Stent, Stone). [1]
Stent (uređaj u medicini)
Medicinsko sredstvo, ili cjevasti žičani uređaj, dizajniran za održavanje fiziološkog vrijednosti veličine poprečnog presaka šupljih cjevastih struktura, kao što su srčane i druge arterije, jednjak , mokraćovod itd. Stent također označava i uređaj koji se koristi za podršku tjelesnih otvor ili šupljina tjedna presađivanja kože ili imobilizaciju kožnih režnjeva nakon njihova postavljanja. [2] U svakodnevnoj medicinskoj praksi koriste se dvije vrste stenta. Stent od nehrđajućeg čelika ( engl. Baloon expandable stents) i samošireći ( engl. Self-expandable) stentovi koji se izrađuju od nitinola.
Stent (materijal u stomatologiji)
Riječ stent (ili "estense", kako je prvobitno riječ bila izgovarana) [1] označavala je u 19. stoljeću ključni materijal (akrilni ili drugog sastava) u stomatološkoj protetici . Danas skoro svaki laik za medicinu zna ... "da je neki njegov prijatelj, javna ličnost ili rođak ugradio stent u arteriju ureter ili neku drugu cjevastu strukturu u organizmu. Međutim, malo tko zna, da ova riječ vodi porijeklo iz stomatologije, jer se o stenta daleko više piše u medicinskim nego u stomatološkim časopisima "... [1]
Sve je počelo od dr Charlesa stenta (Charles Stent 1807-1885) stomatologa u Londonu koji je da bi popravio čvrstoću materijala za otiske u zubnoj protetici, u njihov sastav unio tvari koje su unaprijedile njihovu plastičnost, stabilnost (čvrstinu), a dodavanjem boje i njihov izgled. Ovaj postupak koji je primijenjen 1856 bio je toliko uspješan da je 1857 . ser Džon Tomas (Sir John Tomes), veliki engleski oralni kirurg toga vremena, pohvalio Stentov izuzetan doprinos stomatologiji. [3]
Dr Stent je ubrzo u srcu Londona, uz pomoć dva sina, Charlesa Roberta stenta (Charles Robert Stent) i Artura Howarda Ozborna stenta (Arthur Howard Osborne Stent), također stomatologa, započeo komercijalnu proizvodnju proizvoda, koji je prodavao na tržištu, pod imenom ( engl. "CR and A. Stent") ... "što je zajedno s mnogim drugim patentiranim pronalascima pridonijelo zdravlju stanovništva i unapređenju stomatologije" ... [3] Oko 1900 , djeca su prodala sva tržišna prava kompaniji "Klaudije Aš i sinovi "( engl. Claudius Ash and Sons), koja je nadalje imala sva prava na ovo ime. [3]
Povjest [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Riječ stent se primjenjuje u mnogim područjima života, ali je ona danas postala jedna od najčešće korištenih riječi u više medicinskih disciplina. Istraživanja Medlajna 1995 . o učestalosti primjene ove riječi, je ustanovilo da se "stent" u više od 500 članaka pojavljuje u naslovu ili je tema objavljenog članka. Stentovi se u 21. stoljeću koriste u mnogo različitih medicinskih intervencija , uključujući rekonstrukciju nosa, u ginekologiji , u različitim kanalima i krvnim sudovima koji moraju biti rekonstruirani, u kirurgiji traheje , u plastičnoj kirurgiju, u liječenju donje vilice , ali su najpoznatiji i najčešće se koriste, u kardiovaskularnoj interventnoj kardiologiji , radiologiji i kirurgiji. [4] [5]
Nakon što je 1974 . Andreas Grincig izveo prvu angioplastiku na perifenim krvnim žilama, u lokalnoj anestaziji kod čovjeka , on je nakon intervencije na animalnom modelu, prikazao i prvu uspješnu dilataciju stenoziranog srčanog krvnog suda. Zajedno s Millerom i Hana, 1977 . u San Franciscu a potom u Zürichu , tijekom elektivnog aortokoronarnog premošćivanja, Andreas Grincig je uradio prvu koronarnu angioplastiku, a zatim 16. rujna 1977, po prvi put u povijesti medicine i samostalnu perkutanu koronarnu intervenciju . [6]
Važna otkrića u interventnoj kardiologiji nastaju 1986 . kada u Toulouseu - Francuska , ( fr. Jacques Puel), a zatim 1987 . i Ulrich Sigvar (Ulrich Sigwar) sa suradnici implantiraju prvi intrakoronarni stent, kojim je omogućena još šira upotreba perkutanih koronarnih intervencija diljem svijeta . Glavni razlog za njihovu uvođenje u interventnu radiologiju bilo je smanjenje broj restenoza koje su se javljale nakon angioplastike i bolja podrška dilatirane krvnom sudu ili cjevastom kanalu. [7]
Početkom prvog desetljeća 21. stoljeća, započeta je klinička uporaba nove tehničke inovacije, lijekom obloženih stenotova ( engl. Drug eluting stents) - (DES). Oni su danas u dominantnoj upotrebi, u kliničkoj praksi, iako za sada nisu pokazali prednost u akutnom infarktu miokarda u odnosu na osnovne metalne stentove. [8]
Stent tehnologija [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Koronarna bolest (CAD), ( engl. Coronary artery disease) je najčešći uzrok morbiditeta i mortaliteta u svijetu . Ova bolest je npr. odgovorna za 1 od 5 smrtnih slučajeva u SAD , gdje 13 milijuna ljudi boluje od ove bolesti [9] i preko 4,5 milijuna smrtnih slučajeva u Europi [10] . Kirurška metoda ugradnje koronarni arterijski bajpas grafta (CABG), ( engl. Coronary artery bypass graft) je dokazala svoju učinkovitost u liječenju koronarna bolest . Međutim zahtjevi pacijenata i istraživanja liječnika vođena željom za razvojem novih neinvazivnih tehnologija (procedura) liječenja rezultirala su razvojem novinha intervencija . Tretman arterijskih bolesti je znatno promijenjena od uvođenja intrakanalne i perkutane koronarne intervencija (PCIs), ( engl. Introduction of Percutaneous coronary interventions) uključujući perkutanu transluminalna koronarnu arterijsku angioplastika (PTCA), ( engl. Percutaneous transluminal coronary artery angioplasty) i ugradnje koronarnog arterijskog stenta (CAS), ( engl. coronary artery stenting). Perkutanu transluminalna arterijska angioplastika bila je prva prekretnica za nastanak i daljnji razvoj "stent tehnologije" zahvaljujući Andreasu Gruntcigu koji je krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća prvi započeo primjenu perkutane koronarne intervencije (PCI) [11] .
Metalni stentovi [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Metalni stentovi se koriste od 1994 . kada su prvi put primijenjeni u interventnoj kardiologiji. Sa primjenom metalnih stentova stopa učestalost restenoza , koja je nakon primjene balon angioplastike iznosila 30-40%, smanjena na stopu od 20-25%. [12]
Materijali koji se trenutno koriste u proizvodnji metalnih stentova su nehrđajući čelik , kobalt - krom i nitinol . [13] Dobra strana ovih materijala je što mogu izdržati visoke pritiske i ostanu u organizmu do kraja života pacijenta. Međutim primjene ove tehnologije može izazvati i komplikacije među kojima su najvažnije;
Tromboza i restenoza zbog neointimalne hiperplazija. [12]
Neelastičnost, relativno velika krutost stenta.
Male dimenzije armature stenta, koje se mogu utisnuti u zid krvnog suda i izazvati zapaljenjski proces. (Zato se provode istraživanja koja trebaju procijeniti efekate različitih geometrijskih oblika i veličina stenta sukladno karakteristikama zida i intrakanalnim promjerom arterija ili drugih kanala u koje se ugrađuje. [14]
Stentovi od metala se obično proizvode zajeno s balonom za dilataciju (proširenje lumena cevastog suda) u jasno definiranim veličinama ili konačnom obliku, koji se nakon aplikacije (dovođenja) na mjesto implantacije otvara (proširuje) napuhavanjem balona ugrađenog u zid katetera podešava do stalnog ili konačnog oblika. [15]
Drugi način implantacije stenta zasniva se na primjeni "samoekspandirajućeg stenta", koji je dizajniran u obliku i veličini ovisno o njegove namjene. Kada se stent ( "u sklopljenom stanju") smješta u predio intrakanalnog suženja on se otvara i zahvaljujući svojoj elastičnosti ostaje raširen (otvoren) u svojoj originalnoj veličini. Zato se za ovu namjenu koriste se nitinol stentovi koji posjeduju osobinu "memoriranja zadane veličine". [15]
Metalni samoekspandirajuća stentovi izazvaju veći postotak restenoza od balonom proširivih stentova zbog vanjskog pritiska koji stimulira veći rast neointime. [16]
Lekom obloženi stentovi [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Lekom obloženi metalni stentovi su posebnim tehnološkim procesom polimerom obloženi stentovi koji u sebi sadrži lijek koji smanjenjuje neointimalnu hiperplaziju. Trenutna tehnologija, koja se primjenjuje, prema brojnim istraživanjima umanjila je restenoza za 60-80%, u odnosu na neobložene, metalne stentove. [12]
Generalno gledano, ovu vrstu stenta čine sljedeće tri osnovne komponente; [17]
Platforma, kostur ili osnova stenta. Fizičke osobine platforme stenta igraju važnu ulogu u jednostavnijem kretanju sadržaja što ograničava restenoza. Niz fizičkih parametara platforme stenta, kao što je način širenja, sastav materijala, glatkoća površina, debljina bitno utječu na kvalitetu stenta.
Prenosilac (najčešće jedan od potpuno biorazgradivih ili nerazgradivih polimera) koji u sebe može primei lijek.
Lijek (medikament), najčešće su to sirolimus (rapamycin) [18] , [19] paklitaksel (paclitaxel) [20] , i njihovi analozi sirolimus-everolimus i zotarolimus (sirolimus-everolimus, zotarolimus) [21] . Takrolimus i pimerkrolimus su još uvijek u fazi istraživanja i postoje oprečni stavovi oko uspješnosti njihove primjene [17] .
Iako su lijekom obloženi stentovi napravili veliki napredak u liječenju mnogih kardiovaskularnih bolesti, još uvijek je daleko od idealnog da se značajno smanjiti ili čak eliminiraju neke srčane i druge vaskularne bolesti primjenom stenta, prije svega zbog njihove uloge u razvoju restenoza (zbog neointimalne hiperplazije i nešto ubrzanijeg procesa ateroskleroze ). [22] ) i odgođene tromboze (zbog nepotpune endoepitelizaciji armature stenta) [22] )
Primjena biorazgradivih i biokompatibilnih biomaterijali bi trebala biti prvenstvena opcija u daljnjem istraživanjima i tehničkim rješenjima novih generacija stentova, (kao što to Vaksman navodi u svom članku "da rade svoj posao, a onda nestanu" [23] . Pri čemu lijek ili kombinacija lijekova treba imati minimalni upalni odgovor, učinkovito sprječava pojavu zapaljenja i da ne uništava ponovnu endotelizaciju kako bi se spriječila tromboza . [17]
Bioresorptivni stentovi [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Glavni članak: Bioresorptivni stent
Tradicionalni stentovi napravljeni su od metalne mrežice i oni ostaju u tijelu bolesnika trajno ili do njihova uklanjanja različitih kirurškim intervencijama. Za razliku od njih bioresorptivni stentovi imaju istu namjenu, ali su proizveden od topivog, resorptivnog ili apsorptivnog materijala i nakon određenog vremena iščezavaju iz organizma . U mnogim slučajevima, ovi stentovi imaju i psihološku prednost jer njihovu ugradnju mnogi bolesnici bolje prihvaćaju. [24]
Zahtjevi koje moraju ispunjavati bioresorptivni (biorazgradivi) koronarni stentovi prema dr Vankatramanu (Venkatraman) i suradnicima su sljedeći; [25]
Materijal od koga je stent izrađen, kao i njegovi degradacioni proizvodi moraju biti biokompatibilna.
Strukturni integritet, do početka degradacije (resorpcije), stent mora održati najmanje šest mjeseci od ugradnje a puna degradaciju treba nastati tek nakon 12-18 mjeseci.
Degradacija stenta ne smije biti praćena odvajanjem komadićima materijala koji bi on otpušta u lumen.
Stenta mora biti razmestiv bilo njegovim širenjem uz pomoć balon katetera ili vlastitim širenjem.
Nakon inplantacije stent mora biti sigurno "usidren" i ne smije migrira u lumenu. Stent također mora buda u stanju izdržati strukturne kontrakcija mišića krvnih žila.
Stent mora biti radiološki neproziran i da omogućuje sigurnu i laku primjenu.
Kardiovaskularni stentovi [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Koronarni stentovi [ uredi - uredi | uredi izvor ]
35p Upozorenje : Animacija interventne angioplastike i ugradnje stenta (slika desno preuzeta je iz animacije) [3]
Objašnjenje procedure sa slike dano je u animaciji [26]
Koronarna bolest koja je najčešće uzrokovana ateroskleroze ima za posljedicu akumulaciju ateromatoznih plakova na zidovima arterija. Sužavanje i stvrdnjavanje zida arterija dovodi do smanjenja ili potpunog prestanka protoka krvi što uzrokuje anginozni bolove i infarkt . [27]
Interventnom kardiološkom metodom pod nazivom angioplastika balon kateter sa stentom se kroz krvni sud lagano pomiče do mjesta suženja s ciljem da se ono proširi (otkloni) i obnovi protok krvi, što bolensiku smanjuje anginozni bolove i druge simptome displazije. Ako arterija previše mala, obično se na mjesto suženja u oboljelom dijelu arterije tijekom angioplastike implantira stent, koji podržava prošireni zid arterije i sprečava njegovo ponovno sužavanja i sprječava pojavu restenoza ili ponovljeni prekid protoka krvi. Stenta također može podržati arteriju ako je došlp do njenog cijepanja ili ozljede tijekom angioplastike.
Stenta je za organizam strani materijal koji izaziva prirodni proces zgrušavanja krvi u organizmu, što pokreće reakciju krvnih pločica i pojavu koagulacije, koja može stvaranjem trombotičnih masa izazvati restenoza ili zastoj protoka krvi kroz stent. [28] Tromboza stenta se može spriječeni primjenom antikoagulantne terapije koja se primjenjuje sve dok endotelne stanice krvnog suda potpuno ne oblože stent i izoliraju ga od kontakta s krvlju. [12] .
Proces proširenja krvnog suda balonom i implantacija stenta oštećuje zid arterija i dovodi do neointimalne hiperplazija, pretjerane reakcije intime krvnog suda [12] . Neointimalna reakcija izaziva hiperplaziju endotela i restenoza koja se definira kao smanjenje veličine lumena krvnog suda nakon interevencije. [29]
Remodeliranja zida arterije nastaje proces obnovljenog protoka krvi i pacijentu se spašava života. Kada se metalni stentovi koriste restenoza se može javiti približno do šest mjeseci nakon implantacije a lumen krvnog suda se povećava između šest mjeseci i tri godine nakon implantacije. [30] tako da poslije tog vremena (oko šest mjeseci) stent više nije potreban osigurati skelet ili potporu proširenom krvnom sudu nakon intervencije. [31]
Karotidne stentovi [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Karotidne arterije su magistralniu krvni sudovi koji se nalaze s desne i lijeve strane vrata. Ove arterije "transportiraju" "krv" od srca do mozga . Ateromatozni plakovi također mogu suze i karotidne arterije. Kada se to dogodi, ovo stanje se naziva bolest karotidnih arterija .
Naslaga na karotidnim arterijama ograničavaju protok krvi u mozak i stvaraju uvjete za moguću pojavu moždanog udara . Isti etiološki faktori koji povećavaju rizik od displazije u koronarnim arterijama, povećavaju i rizik za nastanak bolesti karotidnih arterija.
Stentovi se primjenjuju u stenoziranim karotidnim arterijama da pomognu u njihovoj potpunom otvoranju (rekanalisanju) nakon izvršenog interventnog širenja balon kateterom ( angioplastikom ). Koliko je dugoročno gledano uspjeh ovog tretman još uvijek nije poznato. Istraživanja koje su u tijeku trebaju otkriti sve moguće rizike i koristi od ugradnje karotidnog arterijskog stenta. [26]
Stentovi za trbušnu ili prsnu aortu [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Glavni članak: Aneurizma trbušne aorte
Glavna arterija koja polazi iz srca i vrši opskrbljuje tijela krvlju naziva se aorta . Aorte "putuje" kroz prsni koš naniže u trbušnu šupljinu gdje se kod četvtog slabinskog kralješka račva u lijevu i desnu zajedničku ilijačne arteriju. Tijekom vremena, kod nekih degenerativnih bolesti dijelovi njenog zida, trpe promjene, koje oslabljuju (istanjuju) zid aorte. U ovim oslabljenim dijelovima aorte sila krvi gura oslabljeni zid krvnog suda i stvara ispupčenje poznato pod nazivom aneurizma . [32]
Zidovi aneurizme aorte mogu se upale i "pocjepaju" (ruptuririraju), najčešće u njenom trbušnom dijelu ali se isti proces može razviti iu prsnom dijelu aorte, što dovodi do potencijalnog smrtonosnog unutarnjeg krvarenje . Obje vrste aneurizmi aorte se uspješno mogu liječiti endovaskularna implantacijom aortalnog stenta (stent grafta) [33] , u predjelu oslabljenog ili proširenog dijela trbušne ili prsne aorte, i sa unutarnje strane ojačava njen zid. [34]
Još jedan problem koji može nastati u aorti je pojava šupljine (disekcije) u njenom unutarnjem zidu, u koju pod silom tlaka krvi može doći do njenog sve većeg širenja. Ova promjena može smanjiti protok krvi do tkiva koja se opskrbljuju krvlju iz tog dijela aorte . Tijekom vremena, može doći do potpunog prekida protok krvi kroz aortu ili do pucanja njenog zida (što se najčešće se događa u prsnom dijelu aorte).
Za ovu endovaskularnu intervenciju postoji posebna vrsta stentova koji se primjenjuju u sprječavanju prodor krvi u proširenja (disekciju) u zidu aorte. Implantacija stent grafta u oštećeni dio aorte (vidi sliku desno) može pomoći u obnovi normalnog protok krvi i smanjiti rizik od komplikacija.
... "Koliko je funkcija ovih stentova uspješna na dulji vremenski rok još uvijek nije poznato jer se radi o relativno novoj metodi koja se i dalje istražuje kroz brojne medicinske studije" ... [26]
Ugradnja endovaskularnog stenta u aneurizmu trbušne aorte [35] Ugradnja endovaskularnog stenta u aneurizmu trbušne aorte [35]
Ugradnja endovaskularnog stenta u aneurizmu trbušne aorte [35]
CT aniografija trbušne aorte nakon ugradnje endovaskularnog stenta.
Stentovi za ostale arterije [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Stentovi za periferne arterije
U bubrežnim arterijama , kao iu drugim krvnim žilama, mogu nastati suženja koja smanjuju protok krvi kroz bubreg , što za posljedicu može imati poremećaj njegovih funkcija; smanjeno izlučivanja mokraće i poremećaj kontrole krvnog tlaka s razvojem maligne hipertenzije .
Plakovi u aterosklerozi mogu suziti lumen i arterija u rukama i nogama tijekom vremena. Kada se to dogodi, ovo stanje se naziva bolest perifernih arterija ili periferna vaskularna bolest . Suženja lumena u perifernoj vaskularnoj bolesti najčešće prati pojava bola i grčeva ( kaludikacija ) u pogođenom udu. Ako su sužanj krvnog suda teška, može nastati i potpuni prekid protok krvi kroz pogođeni ud, što zahtijeva hitnu intervenciju zbog prijeteće nekroze i gangrene .
Da bi se ublažili ovi vaskularni poremećaji, i rekanalisao lumen (suženog-začepljenog) krvnog suda može se primijeniti interventna angioplastika na suženim arterijama bubrega, ruku , nogu ili na drugim arterijama. Postupak angioplastike je često praćen i inplantacijom stenta u suženu arteriju što pomaže da ona ostane trajno, potpuno otvorena.
Ureteralni stent [ uredi - uredi | uredi izvor ]
Glavni članak: ureteralni stent
Ureteralni stent je tanka cijev (vrsta stenta) koja se umeće u ureter da spriječi ili liječi zastoje u izlučivanju mokraće iz bubrega i štiti njegove funkcije, koje mogu biti ugrožene, npr. bubrežnim kamenom, krvnim ugruškom itd. [36]
Stentovi koji se koristi kod odraslih pacijenata su različite dužine koja varira između 24 i 30 cm. i različitog promjera ili širine, kako bi svojim dimenzijama odgovarali različitim promjerima lumena uretera. Ureteralni stent se obično umijeće uz pomoć urološkog instrumenta cistoskopiju . Jedan ili oba kraja stenta mogu biti sa "kružnim omčama" koje treba da spriječe pomicanje stenta s mjesta. Ove vrste stentova se zovu; JJ stent, dupli J stent ili praseći rep stent ( engl. JJ stent, double J stent or pig-tail stent). [37]
ureteralni stent
Nema komentara:
Objavi komentar