Elektronska trgovina (ili e-trgovina) primarno se sastoji od distribuiranja, kupnje, prodaje, marketinga , i servisiranja proizvoda i usluga putem elektroničkih sustava kao što je Internet i druge računalne mreže. Također uključuje i elektronski transfer novca , logistika nabave, e-marketing, elektroničku razmjenu podataka, i automatske sustave za sakupljanje podataka. U ispunjavanju svojih zadataka koristi elektroničke komunikacijske tehnologije kao Internet, ekstranet , elektronička pošta , e-knjige , baze podataka , i mobilne telefone .
Definiranje [ uredi ]
Mnogi aspekti elektronske trgovine su se implementirali tijekom posljednjih tridesetak godina. Ipak, posljednjih desetak godina, kako u specijaliziranoj literaturi tako i među običnim ljudima, javljaju se različite interpretacije i značenja pojma elektronska trgovina, te se pod elektroničkom trgovinom obično podrazumijevaju operacije kupnje i prodaje proizvoda i usluga koje se obavljaju preko Interneta. Ali koncept elektroničke trgovine je mnogo širi i ne ograničava se samo na Internet. Elektronska trgovina jedan multidisciplinarni koncept, koji utječe na načine na koje se odvijaju interakcije i pregovori s klijentima, načine na koje se obavljaju plaćanja, kao i odnosi s dobavljačima, te iz navedenih razloga zahtijeva i novi pravni okvir. Po Francuskom udruženju trgovine i elektroničke razmjene (FCEE - Association Française pour le Commerce et les échanges), elektronička trgovina je skup neopipljivih veza koje održavaju ekonomski agenti . Ova definicija podrazumijeva bilo koju transakciju koja se odvija preko interneta, telefona, bankarske mreže, itd., Kao i bilo koji metod plaćanja neovisno od toga da li se koristi stvarni ili elektronički novac .
E-trgovina se može promatrati sa šireg i užeg stanovišta, pa tako šira definicija obuhvaća razmjenu poslovnih informacija, održavanje poslovnih odnosa i vođenje poslovnih transakcija sredstvima telekomunikacijskih mreža [1] . A uža definicija obuhvaća kupnju i prodaju robe, usluga i informacija putem mreže. To znači da a je e-trgovina pojavljujući koncept koji opisuje procese kupnje i prodaje, odnosno razmjenu proizvoda, usluga i informacija putem računalnih mreža uključujući i Internet. [2]
Povijest [ uredi ]
Značenje izraza e-trgovina se mijenjalo tijekom vremena. Prvobitno, označavao je olakšavanje poslovnih transakcija elektronički, korištenjem tehnologije poput Elektronska Razmena Podataka ( EDI , koji se pojavio krajem 70-ih godina), u cilju slanja poslovnih dokumenata kao narudžbenica i faktura elektronički. Kasnije, uključene su i aktivnosti zajednički nazvane "Mrežna trgovina", kupnja i prodaja robe i usluga putem Mreže (World Wide Web) preko sigurnih poslužitelja (kao HTTPS, specijalni serverski protokol koji kriptuje povjerljive podatke radi zaštite potrošača) putem elektronskih usluga plaćanja, kao što su kreditne kartice.
Kada je mreža postala mnogo poznatija među širom publikom 1994, mnogi stručnjaci su predviđali da će e-trgovina ubrzo postati vodeći ekonomski sektor. Međutim, trebalo je nekoliko godina da sigurnosni protokoli (kao HTTPS) postanu dovoljno razvijeni široko rasprostranjeni. Kao posljedica, između 1998 . i 2000 . godine, veliki broj kompanija u SAD -u i Europi razvio samo osnovne sajtove.
Nakon 2005. godine, e-trgovina se veoma afirmirala u svim većim gradovima diljem Sjeverne Amerike , zapadne Europe , i određenih istočno azijskih država. Također, e-trgovina se i dalje sporo razvija u nekim industrijaliziranim državama, a praktički ne postoji u zemljama trećeg svijeta . Pa ipak e-trgovina ima neograničeni potencijal kako za razvijene tako i nerazvijene zemlje, nudeći velike koristi u veoma neregulisanom okruženju.
Razlika između tradicionalnih i digitalnih kanala distribucije [ uredi ]
Oba vida distribucije imaju isti cilj: dostaviti pravi proizvod, pravom kupcu u pravo vrijeme, i oba posluju iz istih skladišta obično lociranih pored glavnih transportnih puteva, ali to su im otprilike i sve sličnosti. A poznavanje razlika može spriječiti gubitak tisuća potrošača tvrtkama koje pokušavaju pokrenuti online posao.
Razlika [3] br. 1: Veći obujam narudžba, manja pojedinačna narudžba
Mnogi tradicionalni prodavači su dizajnirani da operiraju s velikim naručivanje konfiguracijama poput palete ili sanduci. Oni mogu rukovati sa stotinama, pa i tisućama narudžba dnevno, koje su obično poprilično velike, i većina se isporučuje putem kamiona i sl. Nasuprot njima, e-trgovci obrađuju desetine tisuća narudžbenica dnevno, koje mogu biti samo stoti dio veličine njihovih tradicionalnih pandana. Pa tako umjesto da šalje sto kutija jednoj trgovini, može poslati proizvode stotinama potrošača u malim isporukama. Da bi se to postiglo e-trgovci moraju opremiti svoje distributivne centre drugačije, ali ovakva automatizacija nije jeftina, i može iznositi od tri do pet puta više po četvornom metru od tradicionalnog centra.
Razlika br. 2: Više proizvoda
Virtualne trgovine mogu ponuditi veći asortiman proizvoda. Ali ovo predstavlja veliki izazov za online distributivne centre, koji moraju imati više mjesta za pohranu, pokretnih traka i više ljudi da upravlja ovako povećanim izborom. Također moraju biti kompjuterizirani , jer što veći asortiman , teže je imati točan inventar , i izbjeći najveću grešku e-trgovine, zaostale narudžbe.
Razlika br. 3: Više ljudi
Tradicionalni distribucijski kapaciteti koji koriste pokretne trake obično raspoređuju od trećine do četvrtine svoje radne snage na ovu aktivnost. Nasuprot njima, 75 do 90% zaposlenih u e-trgovini je raspoređeno na ovom zadatku. Kod e-trgovine, funkcija ljudskih resursa je posebno važna, jer ne samo da će ovakav distributivni centar morati zaposliti više radnika, već će morati i da njima upravlja mnogo učinkovitije kako bi osigurao zadovoljavajuće rezultate. Upošljavanje dodatne radne snage zahtijeva veće prostorije za odmor, dodatni parking prostor, i sl.
Razlika br. 4: Slanje pakiranih proizvoda
Kada se termin "pakiranje" uporabi kod tradicionalnih distribucijskih centara, obično se odnosi na zatvaranje palete u plastični omot radi zaštite. Ali kod e-trgovine označava aktivnost koja rezultira paket nalik onom koji se može naći ispod božićne jelke.
Distributivni centri e-trgovine moraju biti stručnjaci za male pakete, što znači da im trebaju odjela namijenjena pakiranju. Također moraju biti više vični u rukovanju s malim paketima.
Razlika br. 5: Distributivni centri moraju biti zaduženi za prodaju
Možda i najvažnija razlika jeste krititična uloga distributivnih centara e-trgovine u prodaji. Nivo nezadovoljstva online potrošača opada, a najveća njihova primjedba usmjerena je, prema istraživanju Jupiter Communications, Inc., na isporuku proizvoda. Također, istraživanja su pokazala da potrošači otkažu više od 50% zaostalih narudžba.
Pitanje sigurnosti [ uredi ]
Internet [4] je otvorena javna mreža dostupna svima. Uvijek postoji mogućnost da netko neovlašteno prati komunikaciju i to kasnije zloupotrebi. Zbog toga je u cilju njegove ozbiljne primjene u suvremenom poslovanju potrebno pronaći mehanizam koji će osigurati:
Zaštitu tajnosti podataka (sprječavanje otkrivanja njihovog sadržaja)
Integritet informacija (sprječavanje neovlaštene izmjene informacija)
Autentičnost informacija (definiranje i provjera identiteta pošiljatelja)
Kriptografija je znanost koja se bavi metodama očuvanja tajnosti informacija. Osnovni elementi kriptografije:
šifriranje - postupak transformacije čitljivog teksta u oblik nečitljiv za onoga kome taj tekst nije namijenjen.
dešifriranje - postupak vraćanja šifriranog teksta u čitljiv oblik
ključ - početna vrijednost algoritma kojim se vrši šifriranje.
Metoda šifriranja tajnim ključem [ uredi ]
Šifriranje tajnim ključem (Simetrično šifriranje) jeste šifarski sustav kod koga je ključ za šifriranje identičan ključu za dešifriranje. Što znači da i pošiljatelj i primatelj poruke koriste isti tajni ključ.
Metoda šifriranja javnim ključem [ uredi ]
U njemu svaki sudionik u komunikaciji koristi dva ključa. Jedan ključ je javni i može se slobodno distribuirati, dok je drugi tajni i dostupan je samo njegovom vlasniku.
Iako su različiti, ključevi su međusobno povezani određenim transformacijama. Poznavanje jednog ključa i algoritma transformacije ne omogućava dobivanje drugog ključa.
Osiguranje autentičnosti informacija tj. definiranje i provjera identiteta pošiljatelja postiže se upotrebom digitalnih potpisa i digitalnih certifikata .
Svrha digitalnog potpisa je potvrditi autentičnost sadržaja poruke (dokaz da poruka nije promijenjena na putu od pošiljatelja do primatelja), kao i osigurati garantiranje identiteta pošiljatelja poruke. Osnovu digitalnog potpisa čini sadržaj same poruke.
Pošiljatelj primjenom određenih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne dužine stvara rekord fiksne duljine (pr. 512 ili 1024 bita ) koji u potpunosti oslikava sadržaj poruke. To praktično znači da svaka promjena u sadržaju poruke dovodi do promjene potpisa.
Poslovni modeli [ uredi ]
B2B
B2C
C2B
C2C
B2A
C2A
B2E
P2P
Nema komentara:
Objavi komentar