Povijest[uredi VE | uredi]
Glavni članak: Povijest Perua
Tijekom srednjeg vijeka, Peru je bio centar staro Američkog castrva Inka. Njihov glavni grad, Cuzco, je i dan danas veliki grad, s otprilke 300,000 stanovnika. O bogatstvu Inka je čuo i Španjolski istraživač Francisco Pizarro, koji 1531. godine naše ere stigao na zemlju koja je danas dio Perua. Slabi poslije nedavnog građanskog rata, Inke su izgubili rat s moćnijim Španjolcima, i Carstvo Inka pada 1541. godine.
Za slijedećih 300 godina, Peru je jedna od najvažnijih kolonija Španjolskog carstva. Glavni grad Lima, brzo postaje najvažniji grad u južnoj Americi. Staro domaće stanovništvo, se drastično smanjilo u ovom periodu. Sa 12,000,000 stanovnika pri kraju vlade Inka, 45 godina kasnije Peru ima malo više od 1,000,000 ljudi. Ni politika Peru kolonije nije stabilna, pa je sam Pizzaro 1541. godine bio ubijen. Ipak zlato i srebro sa Andi bogati Španjolsko carstvo, i Peru ostaje vrlo važna kolonija.
Peru dobiva nezavisnost od Španjolske godine 1821. Uz pomoć susjednih zemalja, i ljudi kao Simón Bolivar, Španjolski zemljovlasnici su konačno protjerani pri kraju 1824. poslije bitke kod grada Ayacucho. Ropstvo je ukinuto 1854. godine.[2] Španjolska konačno prihvača nezavisnost Perua 1879. godine. Nakon rata za nezavisnost slijedi rat sa Ekvadorom oko međusobnih granica, koje će se tek utvrditi 1999.
Od 1945. do 1980., vojska vlada Peruom. Drugom polovinom dvadesetog stoljeća u Peru postoji značajan terorizam i veliki problemi s drogom. Sadašnji predsjednik Perua je Alejandro Toledo, čija vlada je imala nekoliko velikih kriza, poput terorističkih napada grupe Sendero Luminoso (Osvjetljeni Put) u 2003. Nakon kraja vojne vlasti, sadašnji predsjednik služi prvi mandat, i gotovo dovodi Peru na rub bankrota. Od 1990. do 2000. Peruom je autoritarno vladao Alberto Fujimori.
Politika[uredi VE | uredi]
Peru je Republika. Svi stariji od 18 godina imaju glasačko pravo. Predsjednički se izbori održavaju svakih 5 godina, a nitko ne može biti izabran više od dva puta. Svaki predsjednik ima dva podpresjednika. Vijeće Ministara mora provjeriti svaki zakon koji predsjednik predloži parlamentu. Parlament (Ili Kongres) ima 120 članova. Glavni sud se drži u Limi, i ima 16 članova.
Sadašnji predsjednik Perua je Alan García Pérez, vođa stranke Partido Aprista Peruano, lijevo orijentirane stranke socijalnih demokrata.
Vanjska politika[uredi VE | uredi]
Bio je članicom Andske grupe zemalja do 1995..
Političke podjele[uredi VE | uredi]
Puerto Bayovar, Peru. Foto Zeljko, 2006
Peru je podijeljen na 26 regija (španj. Regiones, jed. Región). Od toga su 24 regije podijeljene na pokrajine (španj. Provincias, jed. Provincia), koje se opet dijele na okruge (španj. Distritos, jed. Distrito), dok su regije Lima Metropolitana i Callao podijeljene samo na okruge. Ukupno se regije Perua dijele na 194 pokrajine i 1.821 okruga.
Regije Perua:
Amazonas (Chachapoyas), Ancash (Huaraz), Apurímac (Abancay), Arequipa, (Arequipa), Ayacucho (Ayacucho), Cajamarca (Cajamarca), Callao (peruanska regija) (Callao), Cusco (Cusco), Huancavelica (Huancavelica), Huánuco (Huánuco), Ica (Ica), Junín (Huancayo), La Libertad (Trujillo), Lambayeque (Chiclayo), Lima Metropolitana (Lima), Lima Provincias (Huacho), Loreto (Iquitos), Madre de Dios (Puerto Maldonado), Moquegua (Moquegua), Pasco (Cerro de Pasco) Piura (Piura), Puno (Puno), San Martín (Moyobamba), Tacna (Tacna), Tumbes (Tumbes), Ucayali (Pucallpa)
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Mapa Perua
Peru se nalazi u Jugozapadnoj Americi, i graniči s Tihim Oceanom, između Čilea i Ekvadora. Također graniči s Kolumbijom, Brazilom, i Bolivijom. Najduža granica je s Brazilom (1560 kilometara), a najkraća je s Čileom (160 kilometara).
Ukupno Peru ima područje od 1,285,220 km², od čega 1.28 million km² je zemlja, a 5,220 km² voda.
Zapadno primorska polja (Costa) su odvojena od istočne nizine blizu rijeke Amazone (Selva). Između njih su visoke Ande (Sierra). Na granici s Bolivijom je jezero Titicaca, visoko 3821 metar.
Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Privatizacija ekonomije Perua dogodila se devedesetih godina, naročito u industriji telekomunikacije, rudarstva, i struje. Od 1994 do 1997 ekonomija Perua je napredovala od stanja iz ranih devedesetih godina, ali međutim, od 1998 ekonomija Perua je značajno oslabila. Za ovo je krivo stanje ekonomije u Aziji, nestabilnost u Brazilu, i El Niño.
Važne industrije u Peru su ribarstvo, automobilska industrija, željezo, i brodogradnja.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Peru, po popisu iz 2002, ima 27 925 628 stanovnika. Od tih, 35% su mlađi od 14 godina, 61% između 15 i 64 godina stari, a 4% su stariji od 65 godina. Stanovništvo Perua raste 1.75% godišnje.
45% stanovništva Perua su Indijanci, 37% mestizo (Mješoviti bijelci i Indijanci), 15% bijelci, a crnci, Japanci, Kinezi, i ostali 3%. Glavna grupa indijanaca su Quechua, glavna etnička grupa od starog carstva naroda Inka. Službeni jezici su španjolski, i Quechua. 81% stanovništva su katolici.[3] 88,7% stanovništva zna pisati i čitati. 3 750 492 peruanska državljana govore nekim od indijanskih jezika kao materinskim (35% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji su kečuanski (3 177 938) i ajmarski (440 380).
Indijanci pripadaju raznim skupinama među kojima su najbrojniji pripadnici jezičnih porodica Aymaran i Quechuan. ostale grupe su: Achual, Aguano, Aguaruna, Amahuaca, Amarakaeri (podgrupe: Kochimberi, Küpondirideri, Wíntaperi, Wakitaneri, Kisambaeri, Kareneri), Amuesha, Andoa, Arabela, Atsahuaca, Auishiri (Abishira), Aushiri, Aymara (Colla), Bora, Cacataibo, Cachomashiri, Cahuapana (Ataguate), Cahuarano, Campa, Candoshi, Capanahua, Cashibo, Cashinahua, Cauqui, Chama, Chamicura, Chayahuita, Chimú (Quingnam), Cholon, Cocama, Cocamilla, Cogapacori, Conibo, Cujareño (Mashco Piro), Culina, Culli (Huamachuco), Guarayo, Hibito, Huachipaeri (Sapiteri, Toyuneri, Arasairi, Manuquiari), Huambisa, Huitoto, Ikito, Inapari, Isconahua, Jebero, Machiguenga, Maracana Indijanci, Matsés (Mayoruna), Morunahua, Muinane, Muniche, Nocaman, Nomatsiguenga, Oa, Ocaina, Omagua, Omurano (Humurana, Roamaina), Orejón, Panobo, Patagón, Piro, Pisabo, Quechua (Chachapoya, Quechua del Pastaza y del Tigre ), , Remo, Resígaro, Secoya, Sensi, Shapra, Sharanahua, Taushiro, Tucuna, Urarina (Itucale), Shipibo, Yagua, Yameo, Yaminahua, Yora, Záparo.
U Peruu živi i mala hrvatska zajednica, oko 5 tisuća pripadnika četiri generacije, od toga su četiri petine u gl. gradu Limi. Okupljeni su u dva kluba: Hrvatski klub "Dubrovnik", koji su osnovali ekonomski emigranti na početku 20. stoljeća i koji se nalazi u elitnom dijelu grada Jesus Maria u predivnoj kolonijalnoj vili, te Hrvatski klub "Jadran", koji se nalazi u limskom prigradskom naselju Santa Clara. Taj su klub utemeljili politički emigranti koji su došli u Peru nakon Drugoga svjetskog rata. U Limi se nalazi i Hrvatska katolička misija, sa sjedištem u Crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića. Crkva se nalazi u četvrti San Borja, a Hrvate pastorizira monsinjor Drago Balvanović. U Klubu "Dubrovnik" nalazi se i počasni konzulat Republike Hrvatske. U ostalim peruanskim gradovima (npr. Arequipa, Huanuco, Trujillo) također ima Hrvata i potomaka Hrvata. U limskom predgrađu Puente Piedra nalazi se samostan korčulanskih sestara Kćeri Milosrđa. U samostanu trenutačno ne živi niti jedna Hrvatica, već samo peruanske časne sestre ovoga izvornoga hrvatskoga reda. Središnja je proslava Hrvata u Peruu Festa svetoga Vlaha koja se slavi 3. veljače.[4]
Kultura[uredi VE | uredi]
Kultura Perua je kombinacija Španjolske kulture i kulture Indijanaca. Čak i prije Inka Carstva, Peru je bio center umjetnosti na južnoameričkom kontinentu. Kulture indijanaca poput Chavin, Paracas, Wari, Nazca, Chimu i Tiahuanaco su se davno bavili umjetnošću, poput izrade kipova i nakita. U carstvu Inka, ove tradicije su se nastavile ali zajedno s uspjesima u Arhitekturi, poput gradovima Maču Piču i Cuzco. U dvadesetom stoljeću pokret "indigenismo" je vratio interes u staru indijansku kulturu. Danas Peru umjetnici, pisci, i intelektualci sudjeluju u raznim međunarodnim pokretima i stilovima.
Državna Krilatica: Libertad y Orden (Španjolski; "Sloboda i red")
Mario Vargas Llosa, peruanski pisac, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi.
Nema komentara:
Objavi komentar