Mike Tyson-umirovljeni američki boksač, bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji

Mike Tyson (Brooklyn, New York, 30. lipnja 1966.), poznat i kao Malik Abdul Aziz,[2][3] umirovljeni je američki boksač, bivši svjetski prvak u teškoj kategoriji. Jedan je od najpopularnijih, ali i najkontroverznijih sportaša svih vremena, poznat koliko po svojem izuzetno jakom udarcu, toliko i po optužbama za silovanje, brojnim incidentima u i oko ringa te po trogodišnjem boravku u zatvoru.

Tyson je bivši prvak svijeta i drži rekord kao najmlađi boksač koji je osvojio naslove u teškoj kategoriji po verzijama WBC, WBA i IBF u sa 20 godina, 4 mjeseci i 22 dana starosti. Tyson je pobijedio svojih prvih 19 profesionalnih borbi prekidom, 12 od njih u prvoj rundi. WBC-ov naslov je osvojio 1986. nakon pobjede protiv Trevora Berbicka tehničkim nokautom u drugom rundi. 1987, Tyson dodaje WBA i IBF naslova nakon pobjeda protiv Jamesa Smitha i Tonyja Tuckera. Bio je prvi boksač u teškoj kategoriji koji je istovremeno držao naslove po verzijama WBC, WBA i IBF.

1988. godine Tyson je postao ''dužni'' prvak kad je pobijedio Michaela Spinksa nakon 91 sekunde. Tyson je uspješno obranio naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji devet puta, uključujući i pobjede nad Larryjem Holmesom i Frankom Brunom. U 1990, izgubio njegov naslov izgubivši od Jamesa "Bustera" Douglasa, nokautom u 10. rundi. Pokušavajući opet doći do naslova, pobijedio je Donovana Ruddocka dvaput 1991., ali je odustao iz borbe s prvakom u teškoj kategoriji Evanderom Holyfieldom zbog ozljede. 1992. godine Tyson osuđen za silovanje Desiree Washington i osuđen na šest godina zatvora, ali je otpušten nakon tri godine. Nakon puštanja, odradio je niz povratničkih borbi. 1996., je osvojio naslove WBC i WBA pobijedivši Franka Bruna i Brucea Seldona nokautom. S pobjedom protiv Bruna, Tyson se pridružio Floydu Pattersonu, Muhammadu Aliu, Timu Witherspoonu, Evanderu Holyfieldu i George Foremanu kao jedinim ljudima u povijesti boksa kojima je do tada uspjelo ponovo osvojiti naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji nakon što su ga izgubili. Nakon osvajanja naslova po WBC-u, Tyson je izgubio naslov po verziji WBA protiv Evandera Holyfielda koji ga je u studenom 1996 pobijedio u 11. rundi tehničkim nokautom.Pokušao je uzvratiti 1997. Holyfieldu ,ali je borba završila kada je Tyson bio diskvalificiran zbog ugriza za uho. 1999. su godine bila razmatranja da će se vratiti u ring 2. listopada te godine. Protivnik nije bio određen, a prema La Gazzeti dello sport, Tyson se trebao boriti protiv Axela Schultza ili Željka Mavrovića. Borba se trebala odviti u Las Vegasu u MGM Grand Hotel and Casino.[5]

U 2002., borio se za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji u dobi od 35, gubi nokautom od Lennoxa Lewisa. Povukao se iz profesionalnog boksa u 2006., nakon što je nokautirao protivnike u borbama protiv Dannyja Williamsa i Kevina McBridea. Tyson je proglasio stečaj 2003., unatoč ogromnoj zaradi i dobitku preko 30 milijuna za nekoliko njegovih borbi i 300 milijuna tijekom svoje karijere. Tyson je poznat po njegovom bijesnom i zastrašujućem boksačkom stilu, kao i njegovom kontroverznom ponašanju unutar i izvan ringa. Prozvan "Najopasniji čovjek na planeti", "Mali dinamita" i "Iron Mike", Tyson se smatra jednim od najboljih teškaša svih vremena. On je broj 1 na popisu ESPN.com "najjačih udarača u povijesti teške kategorije". Primljen je u Međunarodnu boksačku Kuću Slavnih (Boxing Hall of Fame) i Svjetsku Kuću Slavnih ( World Boxing Hall of Fame).

Malo je istaknuta brižna strana Mikea Tysona. Mnoge priče nisu nikad ispričane. Poštivao je dobre boksače i pomagao ih. Popis boksača kojih je financijski pomogao respektabilan je. Mnogima je u teškim trenutcima platio za obiteljske sprovode, davao gotovinu i pomogao ih smjestiti ih u ustanove za rehabilitaciju. Bivši svjetski teškaki prvak Tim Witherspoon posvjedočio je kako mu je Tyson bez izvukao ga vanka, ne rekavši ni riječi, stavio mu nekoliko tisuća dolara u džep i rekao neka se drži. U to je vrijeme Witherspoon tužio promotora Dona Kinga za izgubljenu dobit. [6]

Jedna je lijepa priča o Tysonu i u svezi s hrvatskim boksom. Pod svoje je uzeo jednog velikog hrvatskog boksača koji je tih godina nestao s pozornice. Bilo je to u vrijeme prije borbe s Lewisom u kojoj je Tyson teško poražen. Tyson je nekoliko dana pred borbu uočio u prvom redu kazinske vježbaonice visokog mršavog čovjeka koji je sjedio poput strvrinara na grani. Tyson je prekinuo trening i prišao neznancu. Prepoznavši Mavrovića, zazvao ga je imenom, na šta je oslabljeni Mavrović teturavo ustao i pošao k Tysonu. Nakon prijateljskog zagrljaja, Tyson ga je odveo u privatni dio dvorane. Bilo je to u vrijeme Mavrović kad je opaka bolest napala Željka Mavrovića, zbog koje je izgubio šest stoneova težine. Lewis je sljedećeg dana vidio Mavrovića, jednostavno kimnuvši glavom prema njemu. Nakon završene borbe u lipnju 2002., legendarni borci Womack, Botha i Witherspoon nisu bili iznenađeni iskrenošću Tysonovih komentara, kad je nakon te borbe Tyson porazgovarao s Mavrovićem.[6]